Vrijedni volonteri Udruge “Turbina promjena”: Dinko i Marina

Hrvatski centar za razvoj volonterstva i volonterski centri u Hrvatskoj, u partnerstvu s Hrvatskim Crvenim križem, Mrežom mladih Hrvatske i Savezom izviđača Hrvatske organiziraju dvanaestu kampanju Hrvatska volontira kako bi  istaknuli potencijal za društveni razvoj koji se oslobađa volontiranjem, kada se povežu građani i organizacije iz  civilnog, javnog i poslovnog sektora. Kampanja Hrvatska volontira ove se godine održava od 11. do 14. svibnja.

Stoga smo u okviru ovogodišnje kampanje Hrvatska volontira, odlučili ukratko predstaviti naša dva volontera, Dinka Đurića i Marinu Lukačić. Dinko je dugogodišnji volonter Udruge, dok nam se Marina pridružila krajem 2021. godine.

Dinko Đurić

Udruga: Pozdrav Dinko, reci nam nešto o sebi.

Dinko: Pozdrav svima, moje ime je Dinko, drago mi je što kao volonter u Udruzi za lokalni razvoj “Turbina promjena” mogu predstaviti svoj volonterski angažman u sklopu manifestacije “Hrvatska volontira”.

Udruga: Zašto si i kada postao volonter?

Dinko: Volonter sam od 2016. godine (nakon jednog vremena nezadovoljstva, depresije i “mraka” te sam odlučio djelovati), inače fan Star Treka, ZF-a općenito te željeznice (vlakova), i vidim to kao jedan oblik kvalitetnog provođenja vremena – zahvaljujući udrugama koje, osim što se bore s birokracijom, u današnje vrijeme pružaju potporu, i zapravo, u većini slučajeva su odlična prilika mladima u društvu da se kvalitetno samoostvare i steknu neko iskustvo, vrijednosti. To mi je pružilo fokus u državi u kojoj živimo, kao i brojna iskustva, znanja, prilike koje ne bih mogao ostvariti negdje drugdje, perspektive – nove poglede, prijateljstva, mjesta na kojima inače nikad ne bih bio. Također želim vjerovati da kao sudionik civilnog društva bivam aktivnim građaninom, te moja predanost volonterstvu – kao i brojnih drugih volontera u Republici Hrvatskoj, dovodi do boljeg društva u kojem živimo. Da nisam dio ove priče, Erasmus+ priče, i volonter u nekoliko organizacija (projekata) ne bih posjetio sva ta mjesta, mjesta na kojima inače nikad ne bih bio… ljude, divne ljudi s kojima se nikad ne bih susreo, hrane i kulture u kojima ne bih uživao. Toliko dobrih uspomena (uglavnom se one i pamte, jelte), poznanstva, smijeha, edukacije, zabave, novih mjesta, drugačije percepcije. Nikad toliko različitosti, a opet, toliko toga što nas povezuje. I to je ona bit – ići, vidjeti, razvijati se, učiti, “razmijeniti se”, primijeniti, proširiti vidike, upoznati druge ljude i kulture, biti dio nečega – dogoditi se! I donijeti to sve doma, u svoju organizaciju i lokalnu zajednicu (a i šire) kao nešto novo. Možda i primijeniti, provesti nešto slično viđenom ondje. Tome sve ovo i služi – projekti, razmjene, edukacije, radionice, seminari, susreti. To je ono što volonteri, ali i osobe zaposlene u neprofitnom sektoru, ne želim se ograničavati samo na nas, ali sad evo – tu smo, dakle to je ono što radimo nesebično ne očekujući neku naknadu, a odvajamo nešto najvrjednije – svoje vrijeme, i time, vjerujem, činimo društvo boljim.

Udruga:  Kako si izabrao Udrugu Turbina promjena?

Dinko: Moj aktivni volonterski angažman počeo je u Udruzi za lokalni razvoj “Turbina promjena” 2017. godine, gdje sam do danas sudjelovao na nekoliko projekata, u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. Već na prvom Erasmus+ projektu „Energy of Nature“ shvatio sam da je to nešto što će mi omogućiti razvoj osobnih i profesionalnih vještina. Tu sam se našao i sudjelovanjem razvio sposobnost rada u timu u međunarodnom okruženju te u potpunosti usavršio komunikaciju na engleskom jeziku u razgovoru sa sudionicima iz različitih zemalja Europe. I najvažnije, kao introvert, skupio hrabrosti za izlazak iz jedne komfor zone! Nakon toga sam nastavio sudjelovati na ostalim Erasmus+ projektima kao sudionik i voditelj hrvatskog tima. Tako sam posjetio sve zemlje Europske unije, ali i šire (Jordan, Armenija) te sudjelovao na nekoliko manifestacija u institucijama Europske unije u Briselu i Strasbourgu.

Udruga:  Opiši svoje najljepše volontersko iskustvo?

Dinko: Najviše će mi ostati u sjećanju moje višegodišnje sudjelovanje kao volonter na projektu koji se bavi promicanjem zaštite prava životinja „Daj šapu“ tijekom čijeg provođenja sam razvio razne vještine, od organizacijskih vještina i znanja obavljanja osnovnih administrativnih poslova u praksi, preko fotografiranja i snimanja do montaže foto i video materijala, a intervjuírao sam i vlasnike plasiranih pasa. “Daj šapu” je za cilj imao humanitarni karakter – osvijestiti o napuštenim životinjama, prikupiti hranu za njih kroz izbor za najmješanca grada Karlovca te mi je drago što sam na istom mogao sudjelovati. Projekt je u 2020. godini, zbog dosadašnjeg rada djelatnika i volontera ove Udruge, nagrađen kao NAJvolonterski program te sam ga imao prilike predstaviti.

Osim toga, izradio sam i vodio mrežne stranice (rad u WordPress i cPanel okruženju, internet marketing) te društvene mreže Udruge kao community manager. Ukratko, volonterski sam radio upravo ono što me zanima! Također sam volontirao na sljedećim projektima koje je ova Udruga provela: Zajedno kroz dan, Zlatne godine, IsključiNasilje2, EdUciraj se o EU, dok sam na projektu „Staza sreće“ u 2020. godini bio zaposlen kao Projektni administrator. Tada sam kao djelatnik Udruge provodio radionice u dva doma za starije i nemoćne osobe te vodio brigu o administraciji na projektu i slanju izvještaja, a uređivao sam mrežnu i Facebook stranicu. Zahvaljujući toj pruženoj prilici – zaposlenju, i kolegama iz ove Udruge koji su uvijek bili spremni pomoći, a koji su već posjedovali višegodišnje iskustvo rada u NGO sektoru, naučio sam kako provoditi projekt, osmisliti radionice i izvještavati o istom prema donatorima (između ostalog, financijski i opisni izvještaji), kao i kako potrebnu dokumentaciju što preglednije arhivirati te voditi ostale administrativne poslove. Sve to mi je pomoglo u daljnjem razvoju i na radnom mjestu na kojem se trenutno nalazim – provedbi lokalnog projekta “Volonterski centar Kupa” i međunarodnog KA2 “Cities of YOUth” kao i u vođenju financija. Najvažnije, naučio sam puno i o starosti, a koja nas sve čeka. Provodio sam vrijeme s ljudima koji imaju toliko životnog iskustva, a danas ih uveseljava razgovor i provedeno vrijeme s njima – što to iskustvo i svoju priču imaju priliku nekome prenijeti.

Udrugu “Turbina promjena” predstavljano sam i na seminarima, edukacijama te pri članstvu u Mreži mladih Hrvatske, pa čak i na primanju kod Predsjednika Republike Hrvatske. Time je dokazano nešto što uvijek ističem i ponavljam, kako upravo udruge u Republici Hrvatskoj, osim što djeluju za dobrobit zajednice, također mladima pružaju prilike da se dokažu i steknu vrijednosti za cijeli život te osnaže samopouzdanje, a posebno se to odnosi na mlade osobe iz ruralnih područja, kao i za mlade sobe s manje mogućnosti. Zahvalan sam na svemu pruženom, što mi je omogućilo da danas i sam vodim udrugu koja je, između ostalog, vrlo glasna i posvećena potrošačkim pravima, a koja su na samom izmaku snaga u Republici Hrvatskoj, gotovo dotakla dno. Sljedeće na listi mi je, nakon brojnih iskustva na istom kao sudionik i voditelj grupe, pisanje te provođenje Erasmus+ projekta, najvjerojatnije treninga. Fingers crossed!

Dakle, da nisam volontirao te smogao hrabrosti za napustiti svoju komfor zonu, nikad se ne bih upoznao s mogućnostima koje nudi Erasmus+ program Europske unije, sudjelovao kao volonter na projektima koji unaprjeđuju zajednicu i kasnije se zaposlio u ovom sektoru. I, da, najvažnije, nikad ne bih upoznao divne ljude s kojima samo imao prilike surađivati i provoditi vrijeme! Mnoštvo prilika se pruža kad si volonter u jednoj dobroj organizaciji ili više njih i ako si ih spreman prigrliti: razvijanje novih sposobnosti i znanja, upoznavanje novih mjesta, novih prijatelja, širenje horizonta – novih spoznaja, napuštanje zone komfora, pa čak i zaposlenja… Pregršt novih informacija, a sve to nije se dogodilo samo od sebe, bilo je potrebno puno volje, mjeseci rada i hrabrosti…

Udruga:  Što bi poručio mladima koji još nisu postali volonteri?

Dinko: Tako bih i ovom prilikom pozvao sve da se informiraju o nečemu što (pre)često 🙂 spominjem, a meni je donijelo puno dobrih uspomena i novih znanja – Erasmus+ programu (razmjene mladih, npr.) i o volontiranju te se aktivno, ako već nisu, uključe u svoju zajednicu (doprinesu, iskažu svoje mišljenje…), upoznaju s politikama i prilikama koje pruža Europska unija i lokalno, aktivno rade na sebi i za dobrobit zajednice… jer iskustva koja se time mogu steći su neprocjenjiva! I to je ono, zapravo, a govorim iz osobnog iskustva, što nas nekako drži i pomaže nam ići dalje – dakle, to iskustvo, rad u timu, osjećaj vrijednosti, prijateljstva, dobro utrošeno vrijeme ka nekom pozitivnom cilju i pozitivnim promjenama koje ne isključuju već nas obogaćuju (i nas osobno i zajednicu oko nas), to je ono što čini jedan “impact”, jednog dana možda i ostavštinu, a zasigurno jednu zajedničku pozitivnu (internacionalnu, čak!) volontersku priču!

Naime, danas, u ovom vremenu neizvjesnosti u kojem se nalazimo, sa smanjenim brojem projekata, nažalost, i mnogim nezaposlenim djelatnicima koji su te projekte do sad provodili, smatram kako nas čeka jedna neizvjesna budućnost te da je upravo volonterski angažman kao i aktivan angažman u zajednici važna pozitivna karika ka oporavku, kao jedna vrsta nade koja nam pruža vjeru u humanost i bolje sutra. Odvojiti svoje vrijeme, pa čak i dati jednu vrstu žrtve, jer smo, ponekad i neshvaćeni, naprosto, možda uvijek mogli odabrati nešto drugo, čak i bolje za sebe, je, kako ističem, nešto najvrjednije što smo mogli pokloniti.

Najviše od svega, vjerujem, danas su nam tako potrebni mir i zajedništvo! Samo zajedno i ujedinjeni možemo težiti miru i blagostanju, ka boljoj budućnosti, jednakosti! Ovo je jedna od mnogih stvari koje sam naučio na različitim Erasmus+ projektima i kao volonter te djelatnik u NGO sektoru. Opet, ponavljam: nove prilike, nove zemlje, nova hrana, nove kulture, iskustva, novi (i neki stari, s kojima se susrećemo [na domaćem i inozemnom terenu]) prijatelji – ujedinjeni u različitosti! I to s jednim ciljem – širenjem vidika (učenjem, upoznavanjem)! Pružanjem prilika svima, otvorenog srca i uma! Sve te to čeka, samo se je potrebno odvažiti, i rekao bih, krenuti na avanturu života! #toboldlygo

Vidimo se na sljedećoj volonterskoj akciji, edukaciji ili Erasmus+ razmjeni!

Marina Lukačić

Udruga: Pozdrav Marina, reci nam nešto o sebi.

Marina: Pozdrav svima, zovem se Marina Lukačić. Po zanimanju sam ekonomist, dolazim iz Karlovca i imam 34 godine.

Udruga: Zašto i kada si postao volonter? Zašto baš Udruga “Turbina promjena?”

Marina: Za Udrugu “Turbina promjena” sam se odlučila tako što sam vidjela na vašoj službenoj web stranici čime se sve bavite, a meni je bila želja pomoći bilo kome i volontirati.

Udruga:  Opiši svoje najljepše volontersko iskustvo?

Marina: Još uvijek nisam imala neko veliko volontersko iskustvo koje bih mogla definirati kao najljepšim.

Udruga:  Što bi poručila mladima koji još nisu postali volonteri?

Marina: Službeno sam volonter od kraja prošle godine. Poručila bih svim mladima da si pruže priliku i postanu volonteri, jer osim stjecanja novih znanja i iskustava, mogu proširit vidike te krug poznanika i prijatelja.